U petak navečer 18. lipnja 2021. zadnji nastavni dan školske godine, naši ovogodišnji prvopričesnici zajedno sa svojim roditeljima (uglavnom mamama), ponovno su u zajedništvu slavili sv. misu koju je predvodio naš župnik don Bernardo Pleše, ovaj put u crkvici sv. Kuzme i Damjana.
Svoje zajedništvo učvršćivali su i nakon euharistijskog slavlja, blagovanjem zajedničke večere, ugodnim druženjem, natjecanjem i igrom u dvorištu samostana.
Svima je, naime, poznata činjenica da su ovogodišnja slavlja Prve svete pričesti i Krizme bila odgođena. Poznati su nam, također, i razlozi koji su uvjetovali ovakav tijek događanja. Spomenuta slavlja su naknadno održana (o njima smo već pisali ) ali i u to vrijeme na snazi su bile neke epidemiološke mjere. Zbog toga, ni nakon krizme, ni nakon slavlja Prve svete pričesti, nismo bili u mogućnosti svoje zajedništvo za euharistijskim stolom upotpuniti zajedničkim druženjem i blagovanjem ispred crkve.
Takva druženja su lijep običaj, koji seže u daleku povijest i svoje korijene vuče od vremena prvih kršćana. Sada je, na žalost, u dobroj mjeri iščeznuo. Prvi kršćani su na svojim okupljanjima slavili spomen na Posljednju večeru ili „Lomljenje kruha“, kako su ga nazivali. Tom slavlju prethodilo je zajedničko druženje tzv. „Gozba ljubavi“ ili Agape. Naziv Agape podsjećao je kršćane na Božju bezuvjetnu (i bezinteresnu) ljubav za čovječanstvo i poticao ih da žive zajedništvo i međusobno iskazuju upravo takvu ljubav.
Život prvih kršćana, sažet i opisan u jednoj rečenici: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.“ Dj 2, 42 i nama je danas poticaj i izazov.
Upoznati vjeru i ostati vjeran nauku Crkve, ne zaboraviti da je naš bližnji svaki čovjek u potrebi, ne propuštati nedjeljna, euharistijska slavlja i graditi i produbljivati svoj osobni odnos s Bogom kroz molitvu.
Sve ove vrijednosti nastojali smo posredovati djeci, na njima primjeren način. Oni su, zaigrani ali otvorena srca sve to upijali.
Ljepotu i vrijednost ovakvih susretanja, u vrijeme kad riječ „distanca“ postaje toliko dominantna, prepoznali su i roditelji prvopričesnika. Izrazili su želju da ovakvih i sličnih susretanja bude više i da uistinu budemo postojani u življenju kršćanskih vrednota.
